Pre rođenja, bebe nisu samo zaštićene, ušuškane i hranjene u utrobama majki, već učestvuju i u svakom pokretu njihovih tela.
Posle rođenja u neindustrijskim delovima sveta u kojima se živi prirodnije, majke ceo dan nose svoje bebe uz sebe uvezane u platnene poveze. Bebe i dalje učestvuju u svim kretanjima svojih majki, koje se bave redovnim poslovima: skupljanjem i pripremanjem hrane, obrađivanjem zemlje, tkanjem, brigom o kući. Ove majke doje dete čim se oglasi. Ono ne samo da čuje već može i da oseti treperenje majčinog glasa dok ona govori ili peva.
U mnogim društvima, kad beba malo poraste, po ceo dan je nosi na boku neka od starijih sestara.
Doktori Džon Kenel i Maršal Klaus proveli su mesece posmatrajući kako se prirodno vodi briga o deci u indijanskom selu u Gvatemali, ukazuju da tamo nema bljuckanja, plakanja, uznemirenosti i grčeva. Osim toga, tamo majke nikada nisu čule za podrigivanje.
Majke u Americi provode mnogo vremena milujući svoje bebe po rukama, telu i licu, što kasnije dovodi do prisnijeg odnosa nego što je to slučaj sa majkama koje nisu imale mogućnost da tako brzo posle porođaja uspostave kontakt sa svojim bebama milujući ih.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар