Podizanje dece sve više zbunjuje roditelje XX veka, jer smo izgubili mnoga naša staromodna uverenja o tome kakav moral, ambicije i karakter želimo da imaju, pa čak i sopstvena uverenja o svrsi ljudske egzistencije. Umesto toga počeli smo da zavisimo od psiholoških koncepcija.
U prošlosti se u mnogim zemljama smatralo da je glavna funkcija čoveka u svetu, osim zarađivanja za život, da služi Bogu. Zato su u srednjem veku crkve bile najimpozantnije građevine. Slično je bilo i u Americi u kolonijalnom periodu. Decanikada nisu ni pomišljala da njihov život pripada njima, da ga što bolje prožive. Stalno su opominjana da savladaju svoje nagone kako bi odrasla u božijoj milosti.
U mnogim delovima sveta se oduvek smatralo da se deca rađaju i odgajaju da bi služila ciljevima porodice. U detinjstvu i mldosti ona treba da se pripremaju za rad na poslovima koje njihova porodica smatra vrednim.
Danas se u svetu i u našoj zemlji mali broj dece podiže u uverenju da je njihov glavni zadatak da služe svojoj porodici, domovini ili Bogu. Roditelji im uglavnom usađuju osećanje da su slobodni da sami određuju svoje ciljeve
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар